sloboda misli

je ovdje

Najmoćniji tenk današnjice (barem prema američkoj propagandi) svojoj posadi pruža fantastičnu zaštitu korištenjem naprednih tehnologija i materijala. Doduše, te su tehnologije bile napredne tijekom '80-ih, pa do sredine '90-ih.
Iako se mogu naći članci o narudžbama M1, riječ je o modernizaciji postojećih tenkova.
Naime, M1 se prestao proizvoditi (iako o tome baš i nema točnih podataka) negdje 1994. ili 1995., a tome su dva glavna razloga. Kao prvo, ukupan broj proizvedenih M1 je oko 10.000, što uvelike premašuje potrebe Amerike. Drugo, "neuništivi" oklop je (unatoč suprotnim tvrdnjama) je ipak uništen u (najmanje) dva navrata, a da je pri tome stradala i posada. Prvi puta direktnim pogotkom u kupolu jednog M1A1 od strane T-72 iz sastava Republikanske garde tijekom "Pustinjske oluje" 1991. Iračanima nije bilo potrebno streljivo s osiromašenim uranom, već je bio dovoljan volfram-kobaltni potkalibarni projektil ruske proizvodnje, dok je punjenje bilo najvjerojatnije proizvedeno u bivšoj SFRJ (M-84 su ostvarivali oko 180 m/s veću udarnu brzinu na 1.200 m udaljenosti nego s originalnim ruskim punjenjem). Dakako, američka strana ovo neće nikada priznati.
Druga "ćuška" im se dogodila '92 u Bosni kada su u pet dana izgubili dva M1A2 koje su im Srbi razvalili ruskim 9K119M ispaljenim iz M-84. Amerikanci su nakon toga svoje Abramse jako brzo povukli iz Bosne. Dakako, sve su tako dobro zataškali da danas o tome ne postoji čak niti priča.

Ova tri izgubljena M1 se "nikada" nisu dogodila, ako je vjerovati američkim službenim (pa i neslužbenim) izvještajima. No činjenica je da su daljnji novi M1 otkazani (isporučeni su samo već ranije naručeni), a stari se jednostavno recikliraju.

Drugi dio se tiče utjecaja tog tenka na posadu – naime, posada M1 je konstantno izložena radijaciji. Glavni oklop, tzv. Chobhamski, je zapravo verzija originalnog britanskog uz dodatak osiromašenog urana (koji osim Amera, nitko ne koristi za oklop). Dakako, osiromašeni uran je daleko manje radioaktivan od obogaćenog (oko 120 puta). No, s količinom radioaktivnog materijala raste i njegova radioaktivna emisija, a u M1 je ugrađeno oko 14 tona osiromašenog urana (tu se može govoriti samo o procjeni, no na temelju volumena tenka, usporedbe s drugim tenkovima i gustoće U-238, ugrađena masa je u rasponu 12-18 tona). Dakle, imate 14 tona osiromašenog urana koji je radioaktivan kao cca. 110 kg obogaćenog urana. A sam oklop je takav da je radijacija usmjerena prema unutra (prototipovi XM 1 i XM 2 su davali radioaktivni potpis koji je bio idealan za navođenje AT projektila). No nije sve tako crno – unutarnji dio oklopa apsorbira oko 95% radijacije, tako da je posada izložena zračenju ekvivalentnom «samo» 4-5 kg obogaćenog urana.

I pitate se kako to nitko ne zna? Pa, službeno nikada nije mjerena radijacija unutar M1. Druga podlost je davanje aerosolnih lijekova protiv radijacijske bolesti (zapravo dugotrajnom odgađanju simptoma) posadama Abramsa. Postignuto na vrlo efektan način – klima uređaj Abramsa sadrži spremnik s potrebnim medikamentima. Posada udiše (nemaju izbora) zrak koji dolazi iz klima uređaja tenka (zapravo sustav pročišćavanja zraka).

Pošto je ovaj post malo duže bio u pripremi, u međuvremenu sam saznao kako je broj totalno uništenih Abramsa u Iraku oko 120. Totalno uništen znači najčešće kompletno uništenu unutrašnjost tenka. Prilikom proboja kupole, u pravilu dolazi do eksplozije streljiva koja spaljuje unutrašnjost vozila, Kupola biva otkinuta od trupa znatno rijeđe nego kod T-72/M-84 tenkova, iako se i to događa.

Ovakvi podaci se jako dobro skrivaju i zataškavaju, a National Geographic Chanell i Discovery Chanell imaju jako zgodne dokumentarce o repariranju «neuništivih» Abramsa. Istina je malo drugačija. Obnavljaju se samo oni Abramsi koji nisu pretrpjeli prevelika oštećenja trupa i kupole. A motori se moraju reparirati na redovitoj osnovi jer prodor finog pustinjskog pijeska nije riješen.

I za kraj – na youtube.com ukoliko tražite 'Destroyed in Iraq' dobiti ćete nekoliko verzija desetominutnih filmića koji kažu 'With compliments of Iraqi people'. Filmići prikazuju napadnute i oštećene američke tenkove. Ono što je puno bitnije – izvor tih filmova nije niti jedna iračka frakcija koja se bori protiv američkog okupatora, već propaganda mašinerija američke vojske. Za skoro sve prikazane tenkove (možda i za sve), nisam gledao sve verzije filmova) svaki bolje upućeni poznavatelj vojne tehnike će utvrditi kako se radi o puno dima, a malo štete na tenkovima – što je istina. Svrha je ovih podmetnutih filmova dodatno stvoriti iluziju američke nadmoći i neuništivosti.

Službeni naziv joj je danas Ruska Federacija i predstavlja najveći ostatak nekadašnjeg SSSR-a. Iako je površinom i brojem stanovništva ona najamanji oblik ruskog imperija u zadnjih stotinjak godina, unatoč svim javnim informacijama o "nedostatku" novca za vojsku, školstvo itd., neke činjenice upućuju na malo drugačiju realnost.
Europa želi ruskog medvjeda svom stanovništvu prikazati kao izložk u kavezu ZOO-a koji ovisi o hrani svojih zapadnih čuvara.
Međutim, je li to doista tako?
Raspadom Sovjetskog Saveza, nekadašnje republike (Kazahstan, Azerbejdžan, Estonija, Litva, Latvija...) su dobile samostalnost, a ostalo im je siromaštvo. Najbogatiji i najrazvijeniji dio (iako stanovištvo od toga nije imalo ništa) je bila i ostala – Rusija.
I dan danas, Rusija ima veći postotak visokoškolovanih ljudi od bilo koje europske (i šire) zemlje. Broj istraživačkih instituta (od kojih su mnogobrojni bivši vojni zavodi) se broji u stotinama – i interesantno, unatoč vječnim suzama, največa većina ih i danas radi, i to vrlo produktivno. Ako gledamo Lade, Rusija stvarno nema što ponuditi zapadu, no njihov proceser Elbrus je prije desetak godina bio na nivou današnjih Intela i AMD-a. Riječ je o proizvodu za koji je Zapad saznao. Dotični nije zaživo u masovnoj primjeni (osim u Rusiji) iz dva razloga – zapadni proizvođači računala su ga bojkotirali jer bi njihovom primjenom (najviše Intel i AMD) izgubili previše profita. Drugi razlog je puno bitniji – ruska država je zaštitila svoju visoku tehnologiju zbog strateškog zančaja. Da, koliko god se nekome to činilo sprdačinom, Rusija je i zemlja visokih tehnologija. Ne vjerujete? Tijekom '60-ih NASA je u okviru programa Appolo došla do zaključka kako se puno bolji efekat rakete postiže ukoliko se gorivo u motor ubrizgava pod pristiskom. No suočili su se s brojnim problemima koje su pokušavali riješiti i kasnije na projektu Space Shutlle-a. Do danas bezuspješno. Rusi su to riješili i koriste "turbo" raketne motore još od projekta Sojuz (a danas se koriste u raketama "Proton" i "Energija"). Upravo su ti motori bili doprinos Rusa ISA-i.
Dio ruske proizvodnje koji se najviše poteže po medijima su borbeni zrakoplovi. I dok se po intenetu brojni "znalci" i "vojni analitičari" pišu hvalospjeve prvenstveno američkim zrakoplovima, ruskima se predbacuje "tehnološka zaostalost" avionike. Hm? Tko je imao prilike biti na nekoj izložbi vojnih zrakoplova (Bourges, Dubai, MAKS), imao je priliku vidjeti "zaostale" ruske Suhoje i MiG-ove. Oni pažljiviji su mogli primjetiti da Rusi povremeno dovode i zrakoplove iz borbenih jedinica, što samo po sebi nije ništa čudno. Ono što jest interesantno je da se Suhoje i MiG-ove namijenjene tržištu odnosno izložbene primjerke, može gledati sa svih strana, uključlivo i kokpit. Zrakoplovima iz borbenog sastava nema pristupa, pogotovo ne u kokpit. A tehnički podaci su koliko lako dostupni na internetu, toliko više upitni kada je riječ o onome što Rusi koriste "kod kuće". Još uvijek nisu promijenili naviku da svoje stvarne vojne potencijale smatraju tajnom.
Idemo sada na "zaostalost" i "nekonkurentnost" njihove avijacije. Dok je MiG u ponešto lošijoj situaciji jer nisu prvi izbor ruske države, za Suhoj se to teško može reći. Od prvog prikazivanja SU 27 u Bourgesu 1991. godine, isti je doživo još 5 verzija (SU 30, SU 32, SU 33, SU 35, SU 37) koji su svi (iako se za neke tvrdi da su samo tehnološki demonstratori) u operativnoj uporabi. Ili stvarno netko misli da bi Suhoj, koji je "bez novaca", imao brži razvoj svoje linije od američkih rivala, da se ti zrakoplovi ne prodaju?
Dodatna zanimljivos je SU 47. Iako je i od strane Suhoja riječ o prototipu koji je samo tehnoločki demonstrator, a koji je izrađen samo jedan primjerak, potkrala im se mala greška u brojanju. Naime, u studenom 2005. godine, SU 47 oznaka (OKB SUHOGO) 01 je prikazivan na vojnom dijelu izložbe u Dubaiu, gdje je izvodio i demonstracijske letove (i to prilično impresivno). No, u istom tjednu, održavao se i moskovski MAKS, a gdje je – gle čuda – jedna od zvijezda izložbe i demonstracijkih letova bio i – SU 47 (istih oznaka kao i onaj u Dubaiu). Nekako mi se ne čini vjerojatnim da je prototip svaki dan letio Duabi – Moskva i nazad.

Skrivaju toliko toga. Treba ih promatrati s velikim oprezom. Netko je na jednom forumu napisao da Rusija ima "...hrpu zastarjelih nuklearnih projektila...". Kada eksplodira bomba od 10 megatona, teško je vidjeti tehnološku razliku.

Ne, naslov nije greška.

Vječno prepucavanje na liniji ateisti - vjernici (i "vjernici"), koje često preraste u ideološki sukob parizani - ustaše, podsjetilo me na skupinu ljudi koji su svojim djelima pokazali svoje vrijednosti.

Naime, tijekom II. svjetskog rata, dio svećenika se uključio u NOB (narodno-oslobodilačka borba, za one mlađe i one slabijeg pamćenja), te rat proveo uz partizane u antifašističkoj borbi. Dio tih svećenika je poginuo i u samim borbama. S druge strane, postojao je i dio svećenika koji su ostali u svojim župama, ali su vrlo aktivno pomagali proganjane od ustaškog režima. Streljanje, vješanje, a i klanje dijela tih svećenika otkrivenih od strane ustaša najbolje govori o "katoličkom" i "kršćanskom" duhu i ustaštva i njihovog poglavnika (onog koji je prodao Dalmaciju Talijanima) i NDH.

Nakon rata, skoro svi svećenici koji su aktivno sudjelovali odlikovani su, uglavnom ordenom narodnog heroja. Svi poginuli u borbama na strani partizana, kao i oni za koje se zna da su ih zbog otpora fašizmu streljali ustaše, posthumno su odlikovani kao narodni heroji.

Priznajte, većina vas za ovo nikada nije čula.

Sada ćete se zapitati - o čemu ovaj trabunja? Pa, želim ukazati na sramotno ponašanje svih strana spram gore navedenih svećenika.

Kao prvo, sramota ide spram ondašnje vlasti koja je te časne ljude "izgubila" iz povijesti.

Sramota ide i na katoličku crkvu koja te ljude također ne spominje kao uzor, i to povijesno i durštveno blizak, borbe za vjeru i vjernike.

Današnje medije, koji umjesto kvalitetne istrage arhiva i oživljavanje sjećanja na te ljude pišu o kojekakvom "jetsetu" (u biti o hrpi sponzoruša, "estradnih" "umjetnika" kojima je jedino radno mjesto gradska špica, sumnjivim i propalim poduzetnicima, i ostalima koji su zapravo društveni šljam, a ne elita) -njih je najlakše razumijeti, oni štancaju nebuloze koje praznoglavci žele gutati.

Teret ide i na dušu povjesničara koji ovim svećenicima, bitnima za cjelokupnu istinu o II. svjetskom ratu, ne daju zasluženo povijesno mjesto i dignitet.

I za kraj, svi vi koji danas kličete ustašama i Paveliću i zovete se vjernicima, sjetite se tih svećenika koji su vjeru branili braneći je od zločinaca. Iako nisam vjernik, takvim ljudima priznajem da su se žrtvovali za vjeru.

Svi ste čuli da svijet i ljudsko društvo nisu crno-bijeli (iako ima onih koji to ne vjeruju). Opisani svećenici su to u svoje vrijeme dokazali svojim djelima i svaka im čast. Dokazali su da mostovi mogu (i moraju) postojati između različitih ideologija, vjera, nacija, a dokazali su to gradnjom tih mostova. Sramota je sistema (da ne bude zabune i civilnog, tada komunističkog, i crkvenog sistema) između kojih su ti mostovi građeni, što su porušeni - svaki sistem ih je rušio sa svoje strane (iako su vječne deklaracije o suradnji pune svačijih ustiju). Sramota je oba sistema (i samog naroda) što su te graditelje gurnuli u zaborav.

Na prethodni post me zapravo inspiriralo nešto što mi je palo na pamet (da, malo su mi čudne asocijacije) čitajući spomenuti post Nova Vizija.

Naime, sjetio sam se "primitivnih" plemena koja se nisu voljela, a neka ne dozvoljavaju ni danas fotografiranje, jer se boje zarobljavanja duše. Dakako, "civilizirani" zapadnjaci su to protumačili kao primitivno praznovjerje.
Ali, zašto se ljudi iz međusobno nepovezanih društava boje istoga - fotografiranja? I ta ista društva nemaju ništa protiv ručnog portretiranja (koje je u počecima fotografije davalo vjerniju sliku). I zašto zarobljavanje ili krađa duše?
Duša, spirit, duhovnost... kako god nazvali, u svim je civilizacijama temelj osobnosti, razmišljanja i slobode. Kada se misli stave pod kontrolu, tu sloboda nestaje i duša je "ukradena" odnosno zarobljenja.
I da bi misli (i djela) pojedinca mogli kontrolirati, morate napraviti dva koraka:
1. Morate ga evidentirati (katalogizirati)
2. Morate ga staviti pod nadzor

Za oboje vam treba nekakva naprava.

Eto, priče i tradicija određenih društava na našoj planeti ne žele biti stavljeni pod nadzor korištenjem kojekakvih naprava. Kako je riječ o "primitivnim" društvima, otkud im znanje da je to moguće? Ili su njihovi preci to već iskusili, a tradicija je na određeni način sačuvala svijest o očuvanju slobode.
Nemamo nikakve dokaze da kontrolirana društva nisu postojala, no toliko je toga u ljudskoj povijesti nepoznato, a poznato često iskrivljeno tumačeno, da ja tu opciju jednostavno ne mogu isključiti. I očito je da su takva društva propala, vjerujem uništena u borbi za slobodu. Pitanje je samo - po kojoj cijeni? I koju ćemo cijenu morati platiti mi i naša djeca?

Djeluje nategnuto? Da, djeluje. Kao i većina "teorija zavjera", i ovo će ljudima koji se ne zamaraju s "glupostima" djelovati kao još jedno laprdanje tamo nekakvog paranoičnog tipa bujne mašte.

Eto nedavno posjetih Nova Vizija, pa imam želju baciti mali osvrt na kontrolirano društvo.
Prva država u kojoj će se to dogoditi su SAD, a u pripremnim radnjama su dobro odmakli.

1. Prvi dio kontrole je koliko novaca (papirnatih novčanica) se unosi i iznos iz SAD. Ovaj proces je započeo pedesetih godina 20. stoljeća. Prva masovna primjena RFID tehnologije su US novčanice! Za one koji neznaju, RFID predstavlja Radio Frekvencijsku IDentifikaciju. Pasivni RFID, kakav se koristi u tzv. sigurnosnoj niti dolarskih novčanica sadrži podatke o nominaciji i seriji. Ne vjerujete? Svaki put kada dolarske novčanice pokušavate promijeni u banci, blagajnici imaju čitač kojim prelaze preko te niti da provjere ispravnost novčanice.
S ovime sam se sreo prvi put prije dvadesetak godina kada je prijatelj sastavio beskontaktni čitač US novčanica (čisto iz hakerske radoznalosti). Mali uređaj, koji se komotno ugradi recimo u dovratak, čitao je se gotovo 100% točnosti koliko novčanica koje nominacije smo prenijeli kraj njega (OK, imali smo nekoliko novčanica sitnih nominacija - 1, 10 i 20 USD). Dakle, elektroničar hobist je od dijelova koji su se mogli nabaviti u dućanima (ne baš opskrbljenima) u komunističkoj zemlji (isto tako ne baš high-tech orijentacije) sastavio jako točan čitač koliko po džepovima i u torbi/koferu imate US novčanica.
Inače, niti jedna druga zemlja ne koristi RFID u svojim novčanicama.

2. Kreditna kartica - prekrasno sredstvo bezgotovinskog plaćanja. Iako je nastala slučajno i kao ideja da (prvenstveno bogati) ljudi ne moraju nositi gotovinu sa sobom, "netko" je jako brzo uvidio koje je blagodati pruža mali komad plastike za skupljanje evidencija gdje ste kada bili i kod koga ste koliko trošili. Uvođenje POS-ova (Point Of Sale, ne poticana stanogradnja ;) ) je stvorilo fenomenalno brzi način evidentiranja vaše lokacije i troška.

3. Barkod, divno jednostavno čudo od crtica koje jadne blagajnike spašava pamćenja cijena tisuća artikala, tako se fino nadopunilo na kreditne kartice i POS-ove. Ne samo da se zna gdje ste, kada i koliko potrošili, već i točno što ste kupili.

4. RFID (proizvodi široke potrošnje), iako sam ga već spomenuo kod novčanica, uporno ga se pokušava progurati kao "zamjenu" za barkod zbog brojnih "prednosti". Dakako, prednost je ta što RFID ostaje u proizvodu i moguće ga je svugdje skenirati iz pristojne udaljenosti. Zaista želite da netko zna koliko čokoladica imate u svom ormaru? Srećom, uvođenju RFID-a se brojne građanske udruge dosta opiru tako da će njegova zastupljenost biti usporena.

5. RFID (kućni ljubimci), tek stepenica više i korak bliže željenom cilju.

6. RFID - e-indeks i slično. Eto u sjećanju mi je da su pokusno najbolji stubenti zagrebačkog FER-a dobili te "krasne" kartice koje su uz to i ID kartice za kretanje po faksu (labosi, knjižnica itd.). Siguran sam da takva stvarčica živi na velikom broju US škola i fakulteta. Još jedan korak bliže.

7. 11. rujna - "Kakve sad to veze ima?", pitanje koje si netko može postaviti. Pa..., strah je najbolji izgovor za uspostavljanje kontrole. A nakon 11. rujna SAD su prepune straha koji se stalno podgrijava. Da budemo načisto, rušenje "blizanaca" i šus u Pentagon su tako dobro i precizno obavljeni da samo ovca može vjerovati da je to napravila skupina fanatika. Ako zanemarimo "pilote" koji su se "školovali" na MS Flight Simulatoru, netko tko je u nekoliko mjeseci svladao osnove upravljanja jednomotornim propelercem (Cessnom ili Piperom) nije osposobljen upravljati 10× puta većim mlažnjakom (ili iskusni piloti imaju dodatno školovanje za promjenu tipa velikog mlažnjakam čisto iz vica?). Kada gledate snimke udara, tako se jasno vidi da oba zrakoplova u savršenoj liniji pogađaju točno kuda treba. Zdravorazumski, da li stvarno vjerujete da je fanatik u stanju ekstaze, stresa ili straha (u takvoj situaciji je morao biti u nekom od tih stanja) sposoban tako savršeno upravljati velikim zrakoplovom za čijim je komandama prvi put u životu?
Kada pročitate koliko se stotina milijardi USD povećao vojni proračun SAD-a nakon 9/11, ne čini li vam se realnim da korporacije - vojni opskrbljivači stoje iza toga? Drugi dio, rašćišćavanje ruševina je bilo tako dobro i brzo organizirano da je to jednostavno nevjerojatno za takav neočekivani slučaj! Pogotovu kada to usporedite s totalnom neorganiziranošću i nespremnošću kod naleta uragana Catherine na New Orleans, a znalo se da će uragan udariti i kojom silinom. (Iako, ima jedan tezu koju sam čuo u kontekstu zajebancije, a to je da iza rušenja blizanaca stoji - građevinska mafija! U prvi tren sam i ja to doživio kao zajebanciju, no "drugo čitanje" u mozgu je dalo znak za razmišljanje - pa na Mannhatnu se nema gdje graditi! A cijene su...od osam znamenaka na više).
Sve u svemu, kada se ljudi boje, jako boje, spremni su pristati na puno toga - i na totalnu kontrolu.

Da zaključim, Nova Vizija i njemu slični, su vrlo lukavo etiketirani kao "paranoični" koji briju na "neke teorije zavjera". Nisu takvi ljudi paranoični, već opravdano zabrinuti. A zajeb koji im je smješten je u tome tko stoji iza toga - tamo neki iluminati, masoni, reptilijanci, tajna svjetska vlada... I dojam je da sami ne znaju tko je iza toga. A nije ni bitno, bitno je što smjeraju.

Na nama, kojima je ostalo zdravog razuma, iako većinskom stadu ovaca ne djelujemo tako, je naći način kako se tome oduprijeti i obraniti. A "tko" će već isplivati sam.

Za kraj, pozdrav ekipi ECHELON-a i tajnim službama koje se bave ovakvim postovima. PS Imate kakav dobar posao za mene? ;)

I opet malo kasnim za aktualnim vijestima.
Jedna se eto tiče novog zakona izglasanog od američkog kongresa kojim se dozvoljava prisluškivanje stranaca bez sudskog naloga, dakako "radi spriječavanja terorizma". Doduše to prisluškivanje (iako su mediji prenijeli samo to), zapravo znači da vas kao stranca, FBI, CIA, NSA, homeland security... imaju pravo privesti i ispitivati bez ikakvog posebnog razloga - dovoljno je da se nekom agentu učinilo da ste sumnjivi i to je to.
Druga vijest je da se EU sprema kontrirati SAD-u viznim režimom. Za one koji ne znaju, vizu za SAD trebaju i građani EU, a uz zahtjev (gdje traže hrpu objašnjenja kako i zašto želite posjetiti SAD) je obavezan i plan kretanja za minimalno prvih 48 sati boravka.

Kada spojite prvo i drugo, dovoljno je da se maknete malo više od svog plana kretanja i odmah ste sumnjivi.

Realno gledajući, ako ste stranac, posjet SAD-u je ugodan isto koliko i SSSR-u do sredine osamdesetih. Ako ste njihov državljanin, prava su vam također sve bliža kao u nekadašnjem SSSR-u (osim što nemaju niti će imati besplatno zdravstveno i mirovinsko osiguranje i visoko školovanje).

Orwell je napisao svoju "1984" gledajući SSSR iz 1948., sadašnji SAD bi mogao biti inspiracija Stephenu Kingu.

Ovo će biti jako kratak post, više neka vrsta nadopune prethodnom.

National Geographic Channel je po već neki put vrtio reprizu (a stvarno vrte reprizu na reprizu na reprizu, al barem su im emisije dobre) "Evanđelja po Judi". Cijela priča ne bi bila interesantna da nema nekoliko interesantnih detalja:
Analize su potvrdile da spisi potječu iz oko 280-te godine n.e., i tvorci emisije slavodobitno kažu - "spisi su autentični".

Dakle imamo spis, "evanđelje" koje je pisano 250 godina nakon smrti njegovog "autora" (Juda), jezikom (starogrčki) kojim se Juda sigurno nije služio, pismom (grčkim alfabetom) kojim se Juda također zasigurno nije služio i netko izvlači zaključak da je to - autentično? Da li bi bilo autentično da ja na temelju nekih (pre)priča(vanja) i dva-tri holivudska filma pišem o francuskoj revoluciji? Dakako da ne bi.

Nevjerojatan je dvomilenijski utjecaj propagande i masovne hiptnoze koju kršćanstvo provodi da se nešto, što je po svim logičkim i znanstvenim principima u najboljm slučaju prijevod (premda za prijevod mora postojati stariji original), iako vjerojatnije riječ o krivotvorini u obliku izmišljotine.

Da budemo jasni, ne sumnjam da postoje spisi koji se zovu "Evanđelje po Judi" i da su zaista stari 18 stoljeća. Ono što ne vjerujem je u autentičnost tog spisa, kao ni u povijesnost Isusa & Co (12 apostola). Dakako, evanđelja vrlo vješto manipuliraju koristeći činjenicu ispreplitanja svoje izmišljene priče i likova sa stvarnim događajima i likovima. Eto postoji i tom knjiga o Sherlocku Holmesu (izmišljenom detektivu) koji živi na stvarnoj adresi (tamo je uređen stan za fanove), a sukobljava se i sa stvarnim kriminalcima (Jack Trbosjek). Iako je evidentna činjenica da je Sherlock izmišljen nevjerojatan je broj ljudi koji ga smatra povijesnom osobom.

Da se vratim na početak, evanađelje po Judi (kao i sva ostala) niti jednim znanstvenim kriterijem ne zadovoljavalju uvjete autentičnosti. Svrha religije je manipulacija. Citirati ću ovjde jedan svoj kometar na ateizam.blog.hr:

@angelium - majmuni su nastali puno nakon piramida? Gdje si tu (nebulozu) pročitao/čuo? Tko je, zašto i i kako izgradio piramide je nepoznanica (ako je i otkriveno, očito se drži u tajnosti). Multidisciplinarna istraživanja su pokazala da starost najstarijih poznatih piramida seže najdalje do 12.000~13.000 godina (odnosno da su sagrađene nakon kraja posljednjeg ledenog doba). I majmuni i ljudi su kao vrste stariji od toga.
Darwin je postavio temelje, koji su uz druge grane znanosti, doveli do razvoja genetike. I sam je rekao da puno toga ne može objasniti, ali on je bio pionir na tom području znanosti. A što si tiče nastanka ljudi - moj je stav da su u pravu (svaki djelomično) i evolucionisti i kreacionisti. Genetika je dokazala da je evolucija posljedica promjena gena. Zadnja istraživanja su pokazala uvriježeno mišljene o postupnoj mutaciji i prilagodbi nije točna, već da su mutacije naglije, te da su opstale one od kojih je vrsta imala dugoročnu korist. Isto tako, određene strukture ljudskog DNA su "isključene" na način na koji to rade genetičari u svojim eksperimentima. Također, pojedini dijelovi lanca imaju segmente koji kao da su "umetnuti" kada se usporedba radi s bilo kojim drugim primatom. Drugim riječima, ljudi su rezultat genetskog inžinjeringa.

Dakle, netko je uzeo nekog od razvijenih primata (koji je rezultata evolucije - dakle bod za evolucioniste), te ga genetskim inžinjeringom modelirao tj. stvorio (ovdje bod za kreacioniste). Evolucionistima negativan bod jer ne priznaju intervenciju treće strane već uporno traže "kariku koja nedostaje" (teško da će naći genetički laboratorij od prije preko milijun godina), a kreacionistima negativan bod jer ne priznaju rezultat evolucije. Rezultat neriješen. I jedni i drugi imaju dio istine (onaj afirmativni dio priče), a dio im fali jer su si predrasudama ograničili vidno polje.

A ljudi su (moje mišljene na temelju informacija koje sam godinama saznao) stvoreni u svrhu obavljanja nižih poslova, konkretnije - rad u rudniku. U Africi je u istom području koje se danas smatra početnom točkom s koje je krenulo širenje ljudi (čuvena Lucy) nađene se "spilje" neuobičajeno pravilnih formacija (nevjerojatno podudarajućih s današnjim velikim rudnicima), a starost im se procjenjuje na preko 800.000 godina - dakle u vrijeme kada prema uvriježenom mišljenu (ortodoksna povijest) ljudi nisu bili niti blizu rudarstvu. Sami primati koji su tada postojali su bili nedovoljno razvijeni za dresuru i rad s odgovarajućim alatom. Ljudi su stvoreni "na sliku" svojih stvaratelja (dakle, očito humanoida) iz dva razloga; kako bi mogli koristiti postojeće alate i kako naši tvorci lakše upravljali (bili dominantne jedinke, "bogovi") tom masom. Kreiranjem podarena nam inteligencija teži shvaćanju i duhovnom razvoju. S druge nas strane, (kao vrstu, ne pojedince) ugrađena poslušnost (psihologija mase) stavlja u poziciju prihvaćana masovne zaluđenosti (vjera, navijanje, revolucije).

Upravo tu se krije jedna od religijskih manipulacija - čovjek ne može spoznati "boga" jer je ovaj toliko ultra-super-iber nešto. "Bogovi" tj. razvijenija bića koja su od zemaljskih primata stvorila homo sapiensa, trebala su i efikasan način kontrole svoje tvorevine. Upravo zato su sebe proglasili "bogovima", a ljudi ih nisu smjeli razumijeti jer nije baš stimulativno saznati da te tvorac stvorio za robovski rad, zar ne?

Vratimo se Judinom evanđelju - ono je sve, samo ne autentično. Kao i cijeli Novi Zavjet. Dakako, sada dolazimo do tematike da li sam pametniji ja ili 2 milijarde kršćana? Na to imam dva odgovora:
1. Da li su 4,5 milijardi ljudi koji nisu kršćani gluplji od njih?
2. Nekoć "davno", redovito pitanje u JNA upućeno svakom tko je pokazao trunku inteligencije je bilo: "Šta hoćeš da kažeš da si ti jedan pametan, a nas devedesetdevet da smo budale?". U 99% slučajeva imali ste 99 budala.

Priča prva ide ovako:

TV kuća ima temeljnu priču o skupini ljudi s prelaska 19./20. stoljeće koja treba biti dorađena s detaljima kako bi se imao scenario za cijeli film/seriju. No, tvorac inicijalne priče je napustio taj posao, pa je TV kuća svojim scenaristima dala zadatak izrade scenaria na postojećem predlošku. Svi se moraju držati glavnih likova i glavne fabule. I tako, nastaje nekoliko verzija priča. Šefovi odlučuju za određeni broj scenarija dovoljno interesantnih, a politički/vjerski/nacionalno... neprovokativnih. Ostali scenariji se odbacuju jer su ocijenjeni malo škakljivima. Dio uvrijeđenih scenarista odlazi sa svojim (odbačenim) verzijama scenarija, no zbog autorskih prava ne mogu ih prodati dalje, pa završavaju u nekoj arhivi.

Priča druga:

In a galaxy far, far away... početak je popularnih 'Ratova zvijezda'. Svi znamo (OK, dozvoljavam da ima fanatika koji to prihvaćaju kao istinu) da je riječ o čistoj fikcij. Od postojanja tamo neke daleke galaksije do Jedija i njihovog kodeksa časti i Sile. Svejedno, određeni dio zaljubljenika je odlučio svoja uvjerenja proglastiti religijom. Kod popisa stanovništva 2001, Australija je tretirala kao neslanu šalu i cca. 70.000 ljudi koji su se deklarirali kao Jediji se evidnetirani kao „nedefinirani“.
Bez obzira na to, postoje skupine ljudi koji životna načela baziraju na Jedijevskim kodeksima časti i moralnosti. Nema sumnje da su određena pravila i načela pismeno uobličili. Tijekom vremena, dio onih koji to doista smatraju vjerom će se odvojiti od običnih ljubitelja serijala i zafrkanata. Glavna priča će se lagano modificirati, prerastajući iz scenarija u simboličku priču. Nakon nekog vremena imamo sukob dobra (Jediji) i zla (Darth Vader), gdje na kraju dobro pobjeđuje. Isto tako, dobri Jediji nakon fizičke smrti imaju vječni život u Sili.

I sada smo došli do vrlo interesantne situacije:

Spojite priče jedan i dva, bacite to 1800 – 1900 godina u prošlost i dobili ste -Novi Zavjet. Imate četiri evanđelja, djela apostolska i poslanice – odobreni dio scenarija. Imate gnostička evanđelja koja su odbačeni dio scenarija. Imate i Isusa ili Jedije, Lucifera ili Darth Vadera, koji su obojica otpadnici od „dobrih dečki“. Dakako imate i pozitivna temeljna načela.

Temeljna razlika između Novog zavjeta i Ratova zvjezda je što prvi u svojim opisima upućuje na narod i civilizaciju koja je stvarno postojala.
Nezgodno je po Novi zavjet što taj, židovski narod, svoju povijest tog doba ima prilično dokumentiran. Još je nezgodnije što Rimsko carstvo, u okviru kojeg su Židovi tada živjeli u Judeji, svoj dio povijesti ima još bolje dokumentirano.

Upravo ta dokumentiranost ukazuje na nemali broj nedosljednosti – od židovskih običaja tog vremena, neki će reći da to nije bitno, no upravo tu je i jedan od vrlo bitnih podataka – Isus je navodno iz Davidove loze, a obzirom da Židovi to prate po očevoj liniji, pitanje je - kako? Josip koji je navodno (osim nedokumentiranih napomena u Lukinom i Matejevom evanđelju) iz Davidove loze. Isus nije Josipov sin, već direktno božji – a nigdje ni u Starom ni u Novom zavjetu nema ni jednog retka (logično, zar ne?) da je Jahve iz Davidove loze (ne može ni biti, čisto kronološki gledano).
Pa onda dio oko nepostojećeg grada Nazareta, do svadbe u Galileji. Prema židovskim običajima, gosti nisu zapovijedali tuđim slugama, a pogotovo se nisu mješali u ceremonije poput svadbe koje su imale svog domaćina. Takvo je ponašanje jednostavno bilo neprihvatljivo.

Idemo još malo dalje... Nema niti jednog evanđelja napisanog na starohebrejskom ili aramejskom jeziku. Sva su na starogrčkom. Vrlo interesantno kako to da su (navodni) apostoli pisali na njima stranom jeziku, koji se uz to, u njihovo doba nije čak niti rašireno koristio van Grčke (kao što je to recimo danas engleski).

Razlog zašto su evanđelja na starogrčkom je vrlo jendostavan: ona su prvi put napisana od grčkih autora. Iz istog razloga je došlo i do svih povijesno-kulturoloških kikseva u njima. U doba dok su informacije bile spore i nedostupne, priča je mogla držati vodu. Danas, kada su brojni povijesni dokumenti dostupni, mnoge povijesne zablude padaju, nekebrže neke sporije, i radi se revizija povijesti. Ne bez otpora – ljudska taština teško prihvaća da se velik dio života živjelo u zabludi.

Dakako, možemo krenuti i od teze da je Lucas biblijske priče prilagodio SF filmu. I onda ćemo završiti kod vječnog kurga – što je bilo prije, kokoš ili jaje?

Idemo dalje, glavni akter priče jedan je TV kuća kojoj je glavna vrijednost profit putem gledanosti, zato je dio scenarija i odbačen. Tu nema mjesta za previše razmišljanja. Pogledajte koliko ljudi bleji u kojekakve sapunice (a i ostale serije za šupljoglavce). Dakako, uvijek gledatelji navijaju za „dobre“ i srde se kad takvi nastradaju, kao da je riječ o stvarnim osobama. A TV kuće jednostavno prodaju laž ljudima koji žele dobrotu.

Vidite sličnost s organiziranom religijom?

Ovo zahlađenje me podsjetilo da se približava božić. Osim korištenja godišnjeg odmora :), sinulo mi je kako se "najradosniji" kršćanski blagdan pretvorio u nevjerojatnu bajku.
Krenimo redom: Glavni lik, Isus Kirst, glavna maskota Djed Mraz. Da se božić pretrvorio u najradosniji blagdan trgovačkih lanaca, to je već i vrapcima jasno. No ono što je također očito, a nisam primjetio, da je glavni lik božića – Djed Mraz. Simpatični sijedi bradati debeljko u crvenoj odori koji dobroj djeci donosi poklone. Vrlo interesantno, na Isusuov izmišljeni rođendan jedan drugi izmišljeni lik djeci dijeli poklone. Vrlo slatko. Uz jednu malu napomenu. Djed Mraz je sa svojim patuljcima i vilenjacima hereza. Pročitate li Bibiliju, vidjeti ćete je kako simpatičnom debeljku nema mjesta u kršćanstvu. A on je glavna faca na rođendanu Isusa koji je, prema kršćanskoj mitologiji, upravo sam bog.

Sada kreće dio koji će otvoriti paljbu po meni. Da je Djed Mraz izmišljotina, zajedno sa svojim sobovima, saonicama punim poklona, patuljcima koji prave igračke u dvorcu na sjvernom polu to je jasno već i svakom starijem djetetu, odrasle ne bi trebali niti spominjati (iako ih ima koji u to vjeruju).

S druge strane, „pravi“ akter božića, Isus Krist, je navodno stvaran. Eto, do prije koju godinu, iako ga nisam smatrao božjim sinom, vjerovao sam u njegovu povijesnost odnosno da je postojao kao čovjek koji je pokrenuo kršćanstvo. Pokušaji pronalaženja zapisa koji bi potvrdili njegovo postojanje završila je na – Novom zavjetu. Drugi izvori na koje sam naletio opet svoje ishodšite imaju u Novom Zavjetu. Vrlo interesantno. No povijesni izvori spominju izvjesnog Jakova koji je zapravo pravi, nazovimo ga tako, utemeljitelj kršćanstva. Ljudi koji su dokazane povijesne osobe i Isusovi suvremenici (hm, može li se biti suvremenik izmišljenog lika?) u svojim djelima nigdje ne spominju niti Isusa niti njegova navodna čuda. Niti rimski niti grčki niti židovski izvori. Nema – prazno!

Spominju se kršćani kao takvi, dakle pripadnici jedne novoformirane religije. I u židovskim i u rimskim arhivima.

Vratimo se Novom Zavjetu – isti je u zadnjih 1800 godina više puta prerađivan, a u originalu je pisan na grčkom. Navodni Isus je bio Židov, obzirom na svoje zemljopisno i socijalno porijeklo, trebao se koristiti aramejskim jezikom, kao i navodni apostoli. Poznavanje stranih jezika je bilo rezervirano uglavnom za više socijalne slojeve i trgovce koji su trgovali u različitim državama. Navodno društvo, Isus i apostoli, su bili iz nižih (prema NZ) socijalnih slojeva, dakle govorli su aramejski. Zašto onda nema zapisa evanđelja na tom jeziku? Vrlo jednostavno, Matej, Marko, Luka i Ivan, da bi napisali evanđelja, trebali su ispuniti jedan mali preduvjet. Morali su biti povijesne osobe.

Vrlo je interesantno da do kraja II. i početka III. stoljeća niti jedan papa ne citira evanđelja niti navodi apostole. Evanđelja se „čudesno“ pojavljuju oko 180. godine u rukama biskupa Svetog Irineja. Do tada, nikakav pisani ili bilo kakav drugi dokaz o evanđeljima, apostolima ili Isusu ne postoji.

Božična bajka je tu – imamo izmišljene likove koji, kao i u svakoj bajci, koegzistiraju sa stvarnim ljudima. Imamo i nevjerojatne događaje kakvi se događaju samo u bajkama. Doduše, ova bajka im svoj datum koji se, tradicijom tzv. poganskih kultura, slavi vrlo blizu zimskog solsticija (ili je netko stvarno mislio kako postoje zapisni o makar približnom datumu Isusovog rođenja?)

Znam da kršćani ne vole ovakve činjenice, no eto, dvije milijarde ljudi svoju vjeru zasniva na religiji koja se temelji na izmišljenoj priči.

Da ne bude sve crno – navodni Da Vincijev kod prema kojoj je Isus živio s Magdalenom i imao djecu je također bajka. I navodna Magdalena je izmišljen lik. Baš kao i Djed Mraz.

Svima vam sretan Božić.